петак, 15. август 2014.

ZAR NIJE JEDNOSTAVNIJE?



   Zar nije jednostavnije da nas odmah pobijete, vi, što držite vlast u svojim prljavim, nekulturnih, neobrazovanim šapama? Ne! Lepše vam je da gledate kako sporo i u mukama od gladi i nemaštine umiremo... 

   Vi ste izučili zanat od svojih dedova, naših "rukovodilaca", crvenih buržuja, bagre neškolovane koja je najpre pucala na sve što iole liči na kulturu, a potom, postavši gradska elita, školovala svoju decu da budu sve ono što oni nisu, a o čemu su sanjali. Stvorila se druga vrsta bagre.  Vaši očevi i majke. Oni koji su imali sve ono o čemu smo mi čitali, šta smo gledali u holivudskim šarenijadama. Oni koje smo prezirali, koje smo izbacivali iz svog društva, koje smo zaobilazili u širokom luku. A oni su živeli svoje uglancane živote: provodili se, doneli drogu, vozili tatinim automobilima, letovali na Azurnoj obali, zimovali u Garmišpartenkirhenu... i prezirali, naravno, nas budale, zanesenjake i nesposobnjakoviće.

   Mi smo verovali. I vi ste. Naša vera je bila neisplatljiva...

   Na red su došla vaša deca. Verovali smo u bajku: njih mi vaspitavamo. Kako da ne!

   Deca crvene buržoazije su išla u elitne škole, a potom se školovala u inostranstvu. Ostala deca se, po pravilu, nisu školovala. Završavala su poneke srednje škole, nalazila posao i živela svoj mirni život. Oni pametniji su  završavali poneki fakultet, zpošljavali se tamo gde ne mora mnogo da se radi i živeli svoj mirni život. Oni još snalažljiviji su naučili da lažu, varaju, kradu... na njima će biti budućnost naša. A oni najpametniji su se "bavili" politikom: bili partijski kadrovi, poverljivi ljudi, rukovodioci, direktori, budže socijalističke!

   Takvoj deci smo morali da budemo vaspitači!

   Pričali smo im jedno, ono u šta smo verovali, a oni su od vas i stvarnosti dobijali potpuno suprotno. Znači - lagali smo ih! S početka nesvesno, iz pukog uverenja u to. Docnije sve svesnije, onoliko koliko smo i sami gubili sopstvene veru.

   Onda je došlo sve ovo u čemu smo danas. Vi ste postali zvanična buržoazija. Demokratska vlast. Lažljivci, lopovi, ubice, siledžije, prevaranti, ratni profiteri... političari? Koješta! Bagra prevarantska! Prljavi, moralno najniži stvorovi!

   Mi smo vas priznali. Mi smo vas stvorili. Tako nam i treba!

   A vi? Kao i svaki nepismenjaci ili polupismenjaci zazirete od kulture i obrazovanja! Mi smo i dalje opasnost za vas. Nama se treba svetiti, jer smo vas kinjili i mučili knjigama, naukom, umetnošću, a vi ste se bavili od malih nogu lopovlucima, prevarama, siledžijstvom. Uzori nisu ni mogli da vam budu istinski umetnici, no američke izmišljotine zvane estradne zvezde (!?) i gangsteri koji su uspeli u ostvarenje "američkog sna". Lepota koja je istina za vas ne postoji. Vi ste najpre kopirali, a ubrzo i stvorili svoju "lepotu" - kič i šund, pink, grand (čak ni za to u našem divnom jeziku ne postoje reči).

   Džabe smo se trudili da vas opismenimo, da vas produhovimo, da vam damo toplotu čovečnosti. Vi ste jači! Vi koji ste usmerni PROTIV, nikako ZA.

   Onaj život koji ste njušili (a nismo vam nešto posebno ni branili da to činite, verujući da je dobro jače od zla) naučio vas je da veštačkim lakiranjem krijete svoj  izvorni smrad. Gledali ste njihove filmove - od njih je sve počelo - nismo vam branili. A zbog čega bi. Iskreno, mnogi od nas su potajno, u sebi, isto te priželjkivali, misleći da će sve biti lepše i bolje u takvom obliku.

   Lepše i bolje će biti, nismo to mogli da znamo, ali samo za one koji drže batinu u rukama. U stvari, mogli smo da znamo, ali nismo želeli. Verovali smo da ćete vi, naši naslednici, da učinite svet boljim.

   Učinili ste! Boljim za sebe. Privremeno, ostaje nam da u to verujemo. I da se nadamo... čemu? Nečemu... bilo čemu, jer smo navikli u životu da se nadamo...

   Ipak, ubijte nas, molimo istinski. Dovoljno smo kažnjeni za to što smo vas načinili.

   Budite bar jednom u životu ljudi. Neće vas to izmeniti, ne plašite se.