Sve smo zaboravili... kako smo rasli uz UNRINE pakete i
"Trumanova jaja"; slušali Radio-Beograd prvi program sa seoskog
razglasa; pisali griflom po tablici; jeli američki kačkavalj i pili belu kafu
od veštačkog mleka za ŠKOLSKU užinu... sve smo zaboravili!
Bili smo ne samo DRUGOVI, nego i drugovi... ljubili se u
nekom mračnom kutku - sramota nas je bilo... prvu cigaretu popušili na Bregu,
daleko od očiju - nije se smelo javno, taman posla... sve smo zaboravili!
Dobijali smo prvi ručni sat, prvi sako i prvi mantil za
polazak u srednju školu... prve šimike nasleđivali od starije braće; prvi
šuškavac nam darivala baba od ušteđene penzije; prve devojke vodili na matine,
a tek potom i na večernje igranke - kad smo konačno naučili da igramo tango ili
ono što smo zvani tangom; prvi stiskavac odigrali i potom bili ponosni, jer smo
odrasli... sve smo zaboravili!
A zbog čega bismo i pamtili?!
Нема коментара:
Постави коментар